Izveštaj o ljudskim pravima: Srbija

U.S. STATE DEPARTMENT / Mart 2021.

Stejt department je federalno izvršno telo odgovorno za sprovođenje spoljne politike Sjedinjenih Američkih Država. Godišnji izveštaji o stanju ljudskih prava u različitim država, poznati i kao izveštaji o ljudskim pravima, pokrivaju međunarodno priznata pojedinačna, građanska, politička i radnička prava, kako je utvrđeno u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima i drugim međunarodnim sporazumima.

Zaključci

  • Ubistvo braće Bitići i dalje nije rešeno, kao što izostaje napredak na polju procesuiranja ratnih zločina iz perioda devedesetih. 
  • Policijski službenici neretko pribegavju upotrebi sile. Korupcija i dalje predstavlja problem unutar policije.
  • Uslovi u zatvorima nisu adekvatni zbog prekoračenja kapaciteta i psihološkog zlostavljanja, pa se zbog toga sudije često odlučivaju na alternativne kazne.
  • Postoji sumnja na postojanje političkog uticaja na sudske procese, a članovi Vlade Srbije javno komentarišu sudske postupke.
  • Izveštajnu godinu su obeležili napadi i pretnje novinarima, lažne vesti i netransparentno delovanje prorežimskih medija.
  • Nedovoljno se radi na implementaciji rešenja za interno raseljena lica koja su posebno pogođenja uslovima pandemije COVID-19.
  • Vlasti su odbacivale zahteve migranata bez prethodnog utvrđivanja da li su ujedno i tražioci azila, a kao problem u sistemu azila se navodi nedostatak sredstava i stručnih kadrova.
  • Nasilje nad primadnicima LGBT populacije predstavlja ozbiljan i kontinuirani problem.
  • Organizacije civilnog društva rade nesmetano ali su često meta negativne kampanje medija bliskih vladajućoj partiji.
  • Do sredine avgusta 2020. godine 16 žena je ubijeno prilikom nasilja u porodici, a ukupno je bilo 8.924 žena žrtava nasilja u porodici.
  • Nastavlja se relativizacija uloge Milana Nedića tokom perioda Drugog svetskog rata.

Zabrana torture

Tokom 2020. godine nastavljeno je potraživanje pravde za braću Bitići, odnosno istrage o odgovornosti lica povezanih sa zločinom. Suđenje za ubistva počinjena u Srebrenici u julu 1995. Godine su nastavljena, premda se ocenjuje da suđenja za ratne zločine stagniraju, da nema opipljivog napretka.

Policija u Srbiji neretko pribegava upotrebi sile, što predstavlja problem sistem, a ne pojedinaca. Na suđenjima se više veruje policiji nego građanima, a zaštitnik građana tvrdi da sistemske torture.

Nasilje je eskaliralo u julu, na protestima protiv vlasti, kada je policija pribegla prekomernoj i neprimerenoj upotrebi sile. Zaštitnik građana je s tim u vezi izjavio da se radi o nekoliko izdvojenih slučajeva.

Korupcija u policiji i dalje predstavlja veliki problem, iako postoji napredak u radu mehanizama unutrašnje kontrole. Napredak je znatno manji kada je reč o istragama visokorangiranih pripadnika policije, poput petorice pripadnika policije optuženih zbog nereda iz 2008. Godine, odnosno napada na Ambasadu Sjedinjenih američkih država, ugrožavanje javne bezbednosti i zloupotrebu položaja.

Nasilje policije i osoblja dešavalo se i u zatvorima, ali su ti slučajevi istraživani, a zaposleni kažnjeni zbog prekomerne upotrebe sile nad zatvorenicima. Kako se veliki broj zatvorenika i nedostatak osoblja i prostornih kapaciteta ocenjuje kao problem, sudije se sve češće odlučuju za izricanje kazni poput uslovnog otpusta, kućnog pritvora i društveno-korisnog rada, a u izgradnji su i novi zatvori na sedam lokacija.

Iako je nezavisnost sudstva osigurana zakonom, u praksi su sudovi podložni korupciji i političkim interesima. Reforme koje bi trebalo da donesu promene ne odvijaju se dovoljno brzo, a predstavnici vlasti nastavljaju da u javnosti komentarišu istrage i rad tužilaca i sudija.

Regionalna saradnja u sudskim postupcima je ograničena, posebno u odnosu sa Kosovom i ratnim zločinima počinjenim na njegovoj teritoriji. Nacionalna strategija za procesuiranje ratnih zločina, koja se nije aktivno primenjivala, istekla je krajem 2020. godine, a da nova nije doneta. Osuđeni ratni zločinci nastavljaju da bez sankcija u javnosti negiraju zločine i podstiču govor mržnje.

Sloboda izražavanja i sloboda medija

Tokom godine je Nezavisno udruženje novinara Srbije podnelo 72 prijave zbog fizičkih napada na novinare, ali i drugih vrsta zastrašivanja i neosnovanih tužbi protiv njih. Suđenje licima koja su zapalila kuću novinara Milana Jovanovića je nastavljeno, a napadi na novinare prijavljivani su i za vreme julskih protesta, kada je napadnuto najmanje 10 novinara. Novinarka Ana Lalić je privedena zbog navodnog širenja panike zbog teksta o kovid bolnici, a u oktobru je otpočelo i ponovljano suđenje za ubistvo Slavka Ćuruvije, novinara ubijenog 1999. godine.   

Tokom marta, na početku vanrednog stanja, Vlada je pokušala da centralizuje izvor i ograniči protok informacija u vezi sa pandemijom, od čega je nakon reakcije civilnog društva odustala. Mnogi mediji nisu ekonomski nezavisni, već zavise od finansiranja države, što posledično utiče i na vesti i informacije koje objavljuju. 

Predstavnici opozicije dobijaju mnogo manje medijskog prostora od predstavnika vlasti, a Regulatorno telo za elektronske medije se često stavlja na stranu vlasti kako tokom izbora, tako i tokom cele godine. Predstavnici nevladinih organizacija su u medijima nazivaju “izdajnicima” i suočavaju sa pretnjama, što pojačavaju i govori javnih funkcionera.

Nije bilo prijava koje se tiču kršenja sloboda na internetu, praćenja privatne prepiske bez naloga ili cenzure. U aprilu je Tviter objavio brisanje 8.558 naloga koji su promovisali vladajuću partiju i njenog lidera. Telekomunikacijski operateri su dužni da čuvaju podatke kojima bezbednosne agencije mogu pristupiti i bez sudskog naloga.

Interno raseljena lica

U Srbiji živi 196.995 lica raseljenih sa Kosova nakon rata 1998. i 1999. godine. Od tog broja, 68.000 se smatra ekstremno ugroženim. Oni žive ispod granice siromaštva i u neadekvatnim uslovima. U Srbiji, uglavnom u neformalnim naseljima sa lošim uslovima, živi i 20.000 Roma. Njihova situacija dodatno je pogoršana pandemijom jer je ograničena sloboda kretanja uticala na prilike za rad. Pandemija je uticala i na obrazovanje dece koja nemaju pristup internetu.

Nastavljeno je sa primenom Nacionalne strategije za izbeglice i interno raseljene osobe iz 2002. godine, premda Strategija nije dovoljno razumljiva i ne pruža tehnička i finansijska rešenja. Nevladine i međunarodne organizacije pružaju ekonomsku i besplatnu pravnu pomoć interno raseljenim licima.

Pravo na azil

Kako bi pružila neophodnu zaštitu migrantima i izbeglicama, vlast je sarađivala sa UNHCR-om. Kao problem su se istakli nedostatak sredstava i stručnih kadrova. Vlasti su odbacivale zahteve migranata bez prethodnog utvrđivanja da li su ujedno i tražioci azila. Za tražioce azila je odgovorno Odeljenje granične policije Ministarstva unutrašnjih poslova, ali ono nema dovoljno kapaciteta, resursa i obučenog osoblja. Do septembra je 2.084 osoba zatražilo azil, a 72 i formalno podnele zahtev. Za vreme vanrednog stanja broj migranata i tražilaca azila dostigao je cifru od 9.000, a u tom periodu je migrantima bila uskraćena sloboda kretanja. Republika Srbija, uz pomoć Evropske unije migrantima i tražiocima azila pruža smeštaj, hranu, pristup zdravstvu i obrazovanju.

Država pruža podršku i licima sa teritorija bivše Jugoslavije koja su odlučila da žive u Srbiji.

Sloboda učešća u političkom procesu

Parlamentarni izbori održani su 21. jula i na njima je pobedila Srpska napredna stranka na čijem čelu se nalazi predsednik Aleksandar Vučić. Srpska napredna stranka je osvojila 188 od 250 mesta u Skuštini. Žene su postale zastupljenije, pa tako u Skupštini čine 39%, a gotovo 50% novih ministarskih pozicija zauzimaju žene. Predstavnici nacionalnih manjina se, takođe, nalaze u Skupštini budući da im je potreban manji broj glasova nego strankama koje ne predstavljaju manjine.

Izbori su obeleženi nejednakom zastupljanošću opozicije u medijima i pritiscima na glasače, a beleže i najveći broj nepravilnosti tokom izbornog dana. Deo opozicije se zbog loših uslova odlučio na bojkot i neučestvovanje na izborima.

Sektor civilnog društva

Domaće i strane organizacije uglavnom posluju bez većih problema, premda predstavnici vlasti često ignorišu zahteve za slobodan pristup informacijama od javnog značaja, posebno kada se tiču koronavirusa. Pred Ustavnim sudom se do 13. maja našla 41 inicijativa za ocenu ustavnosti ili legalnosti mera usvojenih tokom vanrednog stanja. 

Uprava za sprečavanje pranja novaca je u julu zatražila uvid u poslovanje 37 organizacija, medija i pojedinaca što je ocenjeno kao selektivno.

Nezavisne institucije koje čine Zaštitnik građana, Poverenik za zaštitu ravnopravnosti i Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti bile su aktivne tokom godine, a posebno tokom vanrednog stanja. Zaštitnik građana je u periodu od januara do jula primio 4.700 žalbi građana. Novi Poverenik za zaštitu ravnopravnosti je zbog pandemije i izbora izabran tek u oktobru, iako je prethodnom mandat istekao u maju. U oktobru je sa radom započelo i novo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i unutrašnji dijalog.

Rodna ravnopravnost

Silovanje, nasilje u porodici i seksualno uznemiravanje su kažnjivi zakonom, ali je problem što se zakoni u praksi slabo i neefikasno primenjuju. Do sredine avgusta 2020. godine 16 žena je ubijeno prilikom nasilja u porodici, a ukupno je bilo 8.924 žena žrtava nasilja u porodici. Kao problemi se ističu nedostatak blagovremene reakcije i tendencija državnih organa da nasilje nad ženama minimizuju. U julu je Milutin Jeličić Jutka, gradonačelnik Brusa osuđen na tri meseca zbog seksualnog uznemiravanja Marije Lukić. 

Žene su, iako formalno jednake, diskriminisane u oblastima rada, pred sudom i u sferi obrazovanja.

Prava deteta

Deca iz romskih i siromašnih zajednica školu napuštaju u ranom uzrastu. Romska deca su takođe često i bezrazložno upisivana u posebne škole i time dodatno odvajana od vršnjaka iz većinskog stanovništva. 

Nacionalne manjine imaju pravo da se obrazuju na svom jeziku, premda je u tom pogledu bilo problema posebno kada je reč o albanskoj manjini.

Od 2017. godine kao žrtve nasilja ili kao moguće žrtve registrovano je 1.715 dece. Deca su izložena fizičkom i seksualnom nasilju, emocionalnom zlostavljanju i zanemarivanju. Dečiji brakovi su česti među romskom populacijom, a seksualna eksploatacija dece se dešava, ali su razmere probleme nepoznate zbog odsustva dokaza. Na ulici živi oko 2.000 dece, a deca koja su smeštena unutar institucija često postaju žrtve fizičkog, emocionalnog i seksualnog nasilja , a deca sa mentalnim poteškoćama isključena iz obrazovnog sistema.

Antisemitizam

Literatura koja propagira antisemitizam je dostupna, a uloga Milana Nedića i kolaboracija sa okupatorom tokom Drugog svetskog rata su relativizovane i umanjivane. Na početku pandemije primećen je porast antisemitizma zbog širenja teorija zavera o virusu.

U februaru je donet zakon kojim se Staro sajmište i Topovske šupe proglašavaju mestima sećanja.

Osobe sa invaliditetom

Osobe sa invaliditetom su jedna od najugroženijih i diskriminisanijih grupa prema izveštaju poverenika za ravnopravnost iz 2019. Godine. Socijalno i ekonomski su ugroženi, žive na granici siromaštva, kretanje u javnom prostoru nije adekvatno rešeno, a često su izolovani iz sistema zapošljavanja i obrazovanja. Tokom pandemije Ministarstvo obrazovanja nije prilagodilo online nastavu deci sa poteškoćama u razvoju.

Nacionalne manjine

Oko 64% žalbi zbog diskriminacije odnosi se na romsku populaciju. Sistemska segregacija i diskriminacija Roma predstavljaju problem, kao i diskriminacija i velika nezaposlenost pripadnika albanske nacionalne manjine. Ministar odbrane, Aleksandar Vulin, u javnosti često koristi pogrdni termin “šiptar” kada govori o Albancima.

Albanska i Bošnjačka nacionalna manjina ističu nedovoljnu zastupljenost u lokalnim institucijama, ali se kao pozitivni primeri ističu rad Kancelarije za ljudska i manjinska prava i časovi građanskog vaspitanja u školama.

Seksualna orijentacija i rodni identitet

Nasilje nad primadnicima LGBT populacije predstavlja ozbiljan i kontinuirani problem. Diskriminacija na radnom mestu, ponižavanja, govor mržnje, pa i fizički napadni svakodnevica su za LGBT populaciju. Prostorije Pride info centra su takođe napadane, posebno tokom Nedelje ponosa u septembru. Tokom vanrednog stanja iskrsao je i problem nedostatka sigurnih kuća i privremenih smeštaja za mlade pripadnike zajednice koji nemaju podršku porodice.